Teško podnošenje neizvesnosti: kada nam je potrebno da odmah znamo
Čekanje odgovora ponekad nam teže pada od samog odgovora. Još ne znamo kako je prošao razgovor, šta druga osoba misli ili kakav će biti ishod neke odluke, a već osećamo nemir. Posežemo za telefonom, tražimo dodatne informacije i pokušavamo da iz sitnih znakova zaključimo šta nas čeka.
Neizvesnost je deo te situacije. Dodatnu teškoću stvara osećaj da u njoj ne možemo da ostanemo: „Moram što pre da saznam. Dok ne znam, ne mogu da se opustim.“
Kada se taj obrazac često ponavlja, govorimo o teškoći podnošenja neizvesnosti, odnosno netoleranciji na neizvesnost. To nije dijagnoza sama po sebi. Opisuje način na koji reagujemo kada odgovor nije dostupan, ishod nije predvidiv ili ne možemo biti potpuno sigurni da smo dobro izabrali.
Kada neznanje počne da liči na lošu vest
Postoji razlika između toga da ne znamo šta će se dogoditi i toga da imamo razlog da očekujemo loš ishod. Ipak, kada teško podnosimo neizvesnost, ta razlika se lako zamagli.
Ako neko ne odgovori na poruku, činjenica je da odgovor još nije stigao. Um, međutim, može brzo da dopiše objašnjenje: „Ljuti se“, „Nešto se dogodilo“ ili „Više mu nije stalo“.
To su mogućnosti, ali nisu jedine. Postoje i sasvim obična objašnjenja. Problem je što neprijatnost čekanja možemo doživeti kao dokaz da je naše najgore tumačenje verovatno tačno.
Korisno je zato zastati: da li me uznemirava ono što znam ili ono što još ne znam?
Oba mogu zahtevati pažnju. Ali kada nelagodu pokreće samo odsustvo odgovora, dodatna potraga za potvrdom neće uvek doneti ono što očekujemo.
Kako se stvara krug traženja sigurnosti
Na neizvesnost možemo reagovati nemirom, napetošću, stezanjem u grudima ili teškoćom da se posvetimo nečemu drugom. Zatim počinjemo da tražimo odgovor: proveravamo, pretražujemo, zapitkujemo ili tražimo mišljenje druge osobe.
Pronađemo objašnjenje koje deluje dovoljno uverljivo i nakratko nam bude lakše. Posle toga se pojavi nova sumnja: „A šta ako ipak nije tako?“ Potraga počinje ponovo.
Olakšanje može da učvrsti naviku. Ako svaki put odmah proverimo i smirimo se, možemo steći utisak da je provera bila neophodna da bismo izdržali čekanje. Ređe dobijamo priliku da iskusimo da možemo nastaviti dan i dok odgovor još nije tu.
Ovo nije pravilo koje važi za svaku proveru. Kada nam informacija zaista treba, razumno je da je potražimo. Važno je primetiti kada nova provera prestaje da donosi podatke, a postaje samo pokušaj da odmah uklonimo nelagodu.
Zašto ni dobijen odgovor ponekad nije dovoljan
Možemo misliti da bismo bili mirni kada bismo samo dobili jednu potvrdu. Ali nakon nje nastane sledeće pitanje.
Neko kaže da se ne ljuti, a mi počnemo da procenjujemo da li je to rekao iskreno. Proverimo podatak, pa posumnjamo u pouzdanost izvora. Dobijemo savet, pa potražimo drugog sagovornika.
Tada sve jasnije vidimo da tražimo više od informacije: pokušavamo da postignemo osećaj potpune sigurnosti. Takav osećaj može kratko da traje, čak i kada su podaci sasvim dovoljni.
Potrebna informacija ima određenu svrhu. Potraga za potpunom sigurnošću stalno može da postavi novi uslov.
Kako se teško podnošenje neizvesnosti ispoljava
Neko dugo odlaže odluke. Još poredi mogućnosti, čita iskustva drugih i čeka trenutak kada će biti siguran da neće pogrešiti.
Druga osoba odlučuje naglo. Ne zato što je sve razjasnila, već zato što joj je dalje razmatranje nepodnošljivo. Prihvata prvo dostupno rešenje da bi konačno završila sa neizvesnošću.
Možemo i izbegavati planove čiji ishod ne možemo unapred proceniti. Odbijamo priliku, ne započinjemo razgovor ili ostajemo pri poznatom izboru koji nam više ne odgovara.
Naizgled su to različita ponašanja. Zajedničko im može biti nastojanje da što pre izađemo iz stanja u kojem ne znamo. Jedan postupak nije dovoljan da prepoznamo obrazac; važno je šta ga pokreće i kakve posledice ima.
Kakve veze imaju kontrola, perfekcionizam i poverenje u sebe
Potreba za kontrolom može se ispoljiti kao zahtev da unapred predvidimo svaki korak. Priprema nam pomaže, ali se može pretvoriti u pokušaj da uklonimo svako moguće iznenađenje.
Perfekcionizam dodatno otežava izbor. Ako dobru odluku poistovećujemo sa odlukom koja sigurno neće imati neprijatne posledice, malo koja mogućnost deluje prihvatljivo.
Međutim, odluka se donosi na osnovu informacija dostupnih u tom trenutku. Kasniji nepovoljan ishod ne dokazuje sam po sebi da smo odlučili nepromišljeno.
Poverenje u sopstvenu procenu takođe može imati ulogu. Ako stalno tražimo tuđu potvrdu, možemo sve manje verovati da imamo pravo da napravimo izbor bez nje.
Ove teme predstavljaju mogućnosti za istraživanje. Ne objašnjavaju svaku osobu niti svaku situaciju. U nekim okolnostima neizvesnost je objektivno velika i opterećujuća; nije svaka uznemirenost posledica previsokog zahteva za sigurnošću.
Prepoznaj šta ti je zapravo teško
Izaberi jednu skorašnju situaciju u kojoj si teško čekao odgovor. Šta si znao, a šta je ostalo nepoznato? Čega si se plašio da to nepoznato znači?
Zatim pogledaj šta si uradio da bi se umirio. Jesi li tražio podatak koji ti je bio potreban ili potvrdu koju si već dobio? Koliko je olakšanje trajalo?
Možeš se zapitati i: „Kada ne bih proverio odmah, šta mislim da bi se dogodilo?“ Odgovor nekada otkrije strah od konkretnog ishoda, a nekada strah da nećemo podneti sopstvenu napetost.
Već ta razlika može biti korisna. Ako postoji stvaran problem, tražimo primeren postupak. Ako nam je teško samo čekanje, možemo vežbati kako da kroz njega prođemo.
Sačekaj malo duže, u malim i bezbednim situacijama
Podnošenje neizvesnosti može se vežbati kroz svakodnevne pokušaje. Počni od nečega što ima male posledice i što ti deluje podnošljivo.
Na primer, nakon slanja nevažne poruke odloži ponovno otvaranje prepiske. Ako si proverio jednostavan podatak iz pouzdanog izvora, probaj da ne tražiš odmah još jednu potvrdu. Kod male odluke izaberi na osnovu razumnih kriterijuma, bez dodatnog kruga konsultovanja.
Primeti poriv da proveriš i pokušaj da se vratiš onome što radiš. Možeš sebi reći: „Sada nemam odgovor. Voleo bih da ga imam, ali mogu još malo da sačekam.“
Nema potrebe da izazivaš najveću moguću nelagodu. Poenta je da stekneš novo iskustvo: da odsustvo odgovora ne mora automatski da zaustavi sve ostalo.
Rad na potrebi za izvesnošću i postepenom prihvatanju nepoznatog deo je stručnih materijala za rad sa preteranom zabrinutošću. cci.health.wa.gov.au
Odluči na osnovu dovoljno dobrih informacija
Pre dodatnog istraživanja možeš odrediti šta ti je potrebno da bi odluka bila razumna. Koji podaci su zaista važni? Da li je odluka popravljiva? Kada mora biti doneta?
Kod svakodnevnog izbora to može biti nekoliko jasnih kriterijuma. Kada ih proveriš, napravi izbor i posmatraj šta se događa. Nelagoda koja ostane ne znači automatski da ti nedostaje još podataka.
Kod važnih medicinskih, pravnih ili finansijskih pitanja potrebni su odgovarajuća provera i stručan savet. Vežbanje tolerancije ne podrazumeva odlaganje hitne akcije, zanemarivanje opasnosti ili prihvatanje nepouzdanih informacija.
Zabeleži i kako si se snašao
Posle malog pokušaja kratko zapiši šta si očekivao i šta se dogodilo. Dodaj i kako si se ponašao dok nisi znao ishod.
Možda se ništa neprijatno nije desilo. Možda jeste iskrsla teškoća, ali si uspeo da reaguješ. Oba iskustva mogu biti korisna.
Cilj nije da dokažemo da će svaki ishod biti dobar. Važno je upoznati i svoju sposobnost da sačekamo, procenimo i odgovorimo kada se pojavi nešto konkretno.
Ako nelagoda nije odmah opala, to nije dovoljan razlog da pokušaj proglasimo neuspešnim. Važno je i da li smo manje proveravali, završili posao ili ostavili prostor za odmor.
Kada čekanje zaista zahteva delovanje
Neke situacije ne treba ostavljati neodređenim. Možemo imati pravo na odgovor, potrebu za jasnim dogovorom ili rok do kojeg moramo nešto znati.
Tada je korisno postaviti konkretno pitanje, dogovoriti vreme za odgovor ili odlučiti kako ćemo postupiti ako odgovor izostane. Podnošenje neizvesnosti ne obavezuje nas da beskonačno čekamo niti da odustanemo od svojih granica.
Razlika je u tome da li svojim postupkom rešavamo stvarnu potrebu ili ponavljamo istu proveru u nadi da ćemo ukloniti svaki trag sumnje.
Kada je potrebna podrška
Ako potreba za proveravanjem zauzima veliki deo dana, ozbiljno remeti san ili otežava odluke, odnose i obaveze, korisno je potražiti stručnu pomoć. Uporno proveravanje može imati različite uzroke, pa je važno razumeti konkretan obrazac.
Neizvesnost nam verovatno nikada neće biti podjednako laka u svim oblastima života. Možemo, ipak, postepeno povećavati prostor između pojave sumnje i automatske potrage za novom potvrdom.
U tom prostoru postaje moguće proceniti šta nam zaista treba: informacija, postupak, granica ili malo više vremena da odgovor stigne.