Ideja o nesvesnom jedan je od najuzbudljivijih i najuticajnijih koncepata u celoj istoriji psihologije. Od Frojdovih prvih pokušaja da opiše ono što se krije iza svesnog uma, preko Jungovog uvida u arhetipove čovečanstva, pa do Szondijevog „familijarnog nesvesnog“ – svaki korak je dodavao novu dubinu tom nevidljivom svetu u nama.
Ali da krenemo redom.
Frojd: lično nesvesno
Sigmund Frojd je prvi sistematski govorio o nesvesnom. Po njemu, ljudska psiha ima tri nivoa: svesno, predsvesno i nesvesno.
U nesvesnom su potisnute misli, želje i strahovi koje svest ne može da prihvati. Iako su nevidljive, te sile upravljaju velikim delom našeg ponašanja.
Frojd nije koristio reč podsvest – smatrao ju je nepreciznom. Za njega je nesvesno bilo temeljna sila iz koje izranja sve što jesmo.
Jung: kolektivno nesvesno
Karl Gustav Jung, Frojdov učenik, proširio je ideju nesvesnog mnogo dalje.
On je razlikovao lični nesvesni sloj (slično Frojdovom) i kolektivno nesvesno – duboku matricu arhetipova koju delimo svi kao vrsta.
U tom sloju žive univerzalni simboli: Majka, Heroj, Senka, Mudrac, Dete, Bog, Đavo…
To su oblici koji se ponavljaju u mitovima, religijama i snovima svih naroda i svih epoha.
Szondi: familijarno nesvesno
Leopold Szondi smatrao je da je pronašao treći sloj nesvesnog.
Pored Frojdovog ličnog i Jungovog kolektivnog, on je otkrio familijarno nesvesno – genetski i psihološki nasleđene obrasce iz porodične loze.
Po njemu, naši „slobodni izbori“ nisu uvek zaista slobodni. Mi ih nesvesno donosimo pod uticajem nasleđenih tendencija svojih predaka.
Szondi je taj proces nazvao analiza sudbine (Schicksalsanalyse) i smatrao sebe „inovatorom broj tri“ u razvoju teorije nesvesnog.
Moj odgovor Szondiju: “pa šta, ja ću da izmislim još deset slojeva”
Čitajući Szondijevo hvalisanje da je otkrio treći sloj nesvesnog, pomislio sam – pa dobro, ako se to tako radi, onda ću ja da osmislim još deset.
Bez pretenzije da budem „četvrti inovator“, već više iz ironije koja sadrži istinu:
koliko god slojeva da otkrijemo, uvek možemo još dublje.
Evo jednog pokušaja da to naslutim – bez preteranog udubljivanja, više kao spontanu mapu.
Novi slojevi nesvesnog
1. Lično nesvesno
Frojdov sloj. Sadrži potisnute emocije, sećanja i želje koje svest ne može da integriše.
To su naši strahovi, kompleksi, neizrečene potrebe i nagoni.
2. Familijarno nesvesno
Szondijev sloj naslednih obrazaca i porodičnih „ugovora“.
Kroz gene i energetske obrasce nosimo emocije i odluke svojih predaka.
Kada osvestimo ovaj nivo, često se oslobađamo nevidljivih lojalnosti i ponavljanja sudbina.
3. Transinkarnacijsko nesvesno
Sloj koji povezuje različite živote iste svesti.
Tu su sačuvane impresije, lekcije i odluke donesene između smrti i novog rođenja.
One oblikuju osnovne impulse našeg sadašnjeg života – strahove bez jasnog uzroka, neobjašnjene talente, moralne sklonosti.
Kada ih prepoznamo, ne oslobađamo samo ovaj život, već i lanac inkarnacija koji stoji iza njega.
4. Kolektivno nesvesno
Jungov sloj arhetipova – univerzalnih obrazaca ljudskog iskustva.
Tu su simboli, mitovi, bogovi i heroji čovečanstva.
Kroz njih se psiha izražava istim jezikom u svim kulturama.
5. Nacionalno nesvesno
Sloj zajedničkih mitova, trauma i ideala jednog naroda.
On oblikuje mentalitet, način doživljavanja sveta i tipične emocionalne teme.
Kod Srba, na primer, to su motivi stradanja, junaštva i nepravde.
6. Versko nesvesno
Duboki sloj religijskih arhetipova: greh, kazna, iskupljenje, oproštaj, žrtva, spasenje.
Čak i ateista može nositi hrišćanske ili islamske obrasce u strukturi osećanja i moralnog sistema.
To su kulturni kodovi svesti o svetom.
7. Lokalno nesvesno
Energetski i kulturni pečat prostora u kojem živimo.
Mesta nose nevidljive obrasce – gradovi, zemlje, čak i kuće imaju svoje „polje“ koje utiče na nas.
Ovaj sloj je most između psihologije i geobiologije prostora.
8. Generacijsko nesvesno
Obrasci zajednički čitavoj generaciji.
Generacija koja je preživela rat nosi kolektivni strah od gubitka; digitalne generacije nose pritisak stalne samopromocije.
To je socijalno-emocionalni DNK jedne epohe.
9. Biološko nesvesno
Instinktivni sloj života – telesna inteligencija, refleksi i nagoni.
Tu deluje priroda u nama: borba, beg, privlačnost, strah, zaštita, reprodukcija.
10. Civilizacijsko nesvesno
Sloj nesvesnih ideologija epohe – vera u tehnologiju, napredak, materijalizam, individualizam.
To je „duh vremena“ koji nas oblikuje i kad mu se opiremo.
11. Planetarno nesvesno
Svest planete kao žive celine.
Tu osećamo povezanost sa svim oblicima života – sa ekosistemom Zemlje kao jednim organizmom.
12. Kosmičko nesvesno
Najdublji sloj.
To je čista svest – satchitananda – postojanje, svesnost i blaženstvo.
Za one koji nisu doživeli iskustvo čiste svesti, ono postoji u nesvesnom obliku, kao tihi nagoveštaj izgubljene celovitosti, kao nostalgija duše za sobom.
Zaključak: beskonačna mreža jednog istog
Kada se sve sabere, postaje jasno da ne postoji „konačan broj slojeva“.
Možemo ih deliti, imenovati i proučavati koliko god želimo, ali svi oni su samo različite tačke iste mreže – različiti izrazi jedne svesti koja pokušava da se seti same sebe.
Možda je Frojd otvorio vrata, Jung dodao dubinu, a Szondi povezao nasleđe,
ali istina je da svako od nas, kad zađe u sopstveno iskustvo, može postati „četvrti inovator“ –
onaj koji otkriva još jedan sloj, samo da bi na kraju shvatio da iza svih slojeva nema ničeg drugog osim svesti koja se ogleda u sebi.